Autor: Željko Injac, novinar
U Sjedinjenim Američkim Državama, koja se smatra jednom od najreligioznijih zapadnih zemalja, religija ima duboke korene i značajan uticaj na politički i društveni život. Smatra se da oko 53% stanovništva religiju percipira veoma važnom, stoga je religijski faktor i dalje ključan u svim društvenim sferama, pa i u politici i na izborima. Istraživanja pokazuju da 62% birača koji redovno idu u crkvu glasa za Republikansku stranku. Hrišćani, najbrojniji religijski blok, glasaju u većem procentu nego ostatak populacije, pri čemu je samo 17% apstinenata u odnosu na nacionalni prosek od 30%. Dakle, revnosniji su glasači i više zainteresovani za politiku od prosečnog nereligioznog Amerikanca. Iako je odvojenost crkve i države u teoriji jasno definisana Ustavom, u praksi religijske grupe i njihovi lideri i dalje aktivno, pa i intenzivno učestvuju u političkim kampanjama. To se u Americi ne vidi kao problem. Odvojenost crkve i države Amerikanci ne doživljavaju kao obavezu crkve, odnosno verskih zajednica da ćute po pitanju društvenih tema ili politike. Takav narativ je više prisutan u Evropi, pogotovo u postkomunističkim zemljama, gde je crkva represivnim državnim metodama potiskivana na društvenu marginu, a njeno oglašavanje na društvene teme tretiralo se kao antidržavni čin. U istočnoj Evropi takav doživljaj sekularizma je i dalje prisutan.
Na prethodnim izborima u Americi značajan doprinos pobedi Donalda Trampa dali su religiozni glasači. Na ovogodišnjim izborima broj religioznih građana koji su glasali za Trampa se znatno povećao.
Ove godine Tramp je postigao bolje rezultate i među rimokatoličkim glasačima. Prema anketi AP VoteCast, Tramp je ponovo osvojio podršku oko 80% belih evangelističkih hrišćana – protestanata. Ova grupa čini oko 20% ukupnog biračkog tela i tu su procenti religioznih glasača opredeljenih za Trampa slični onima koje je dobio i 2020. godine.
Godine 2020. rimokatoličko biračko telo bilo je skoro ravnomerno podeljeno između Bajdena i Trampa. Trampa je podržavalo oko 50%, a Bajdena 49% rimokatolika. Ovakva opredeljenost rimokatoličkih glasača je bila možda i stoga što je Bajden isticao da je irskog porekla i rimokatoličke vere, iako je sam više puta priznao da mu vera nije previše bitna. Kamala Haris je tokom kampanje isticala da je religiozna, bez obzira što je bila favorit globalista koji potenciraju Vouk kulturu, američki kandidati se uvek obraćaju i religioznim glasačima, svesni njihove brojnosti i uticaja. Međutim, Kamala Haris je odrasla u multikulturalnom i multireligijskom okruženju. NJena majka, Šamala Gopalan, indijskog je porekla i hinduističke veroispovesti, dok je otac, Donald Haris, rodom sa Jamajke i hrišćanin je. Kamala je kao dete istovremeno posećivala i hrišćanska i hinduistička bogosluženja. NJen verski identitet nije jasan, iako zastupa univerzalne vrednosti i versku toleranciju, više se fokusirala na ljudska prava, tako da je religiozni monoteisti u Americi nisu doživeli kao osobu koja bi mogla zastupati njihove interese.
Papa Francisko je uoči izbora dao izjavu u kojoj je naglasio da birači treba da glasaju po svojoj savesti, ali tako da pobedi manje zlo. Time je zapravo svojoj pastvi poručio da na oba kandidata gleda kao na zlo. Papina pozicija nije ni mogla biti drugačija jer bi otvorenom podrškom jednoj ili drugoj strani urušio svoj autoritet u svakako politički već podeljenom glasačkom telu rimokatolika u Americi. Stoga su i uticajni rimokatolici u Americi uoči izbora imali podeljena mišljenja.
Kristen Hokins, rimokatolkinja i predsednica organizacije Students for Life of America, rekla je da je – kao i mnogi protivnici abortusa – razočarana Trampovom podrškom zakonima o abortusu na nivou država umesto nacionalne zabrane. Ipak, podržala je njegovu kandidaturu. Kao rimokatolkinja, razumem da ne glasam za sveštenika, papu ili pastora – glasam za političkog kandidata, rekla je za Asošijeted pres. Moj izbor, u oba slučaja, je glas za grešnika… Glasate za osobu koja će ograničiti količinu zla u svetu, čime je Hokinsonova ostala na liniji pape Franciska o izboru manjeg grešnika, odnosno manjeg zla.
Što se tiče kandidatkinje Kamale Haris, koja otvoreno podržava pravo na abortus, za AP Hokins je rekla: Veoma je jasno da ona neće biti prijatelj američkih katolika.
Ipak, pojedini uticajni rimokatolici u Americi se nisu ustručavali da kritikuju Trampa uoči izbora, naglašavajući da je za njih neprihvatljiva njegova antimigraciona politika, koja se pre svega odnosi na deportaciju Latinoamerikanaca.
Rimokatočički sveštenik Sem Sojer, glavni urednik jezuitskog magazina America, ocenio je da će Trampova pobeda doneti mnogo nesreće širom zemlje jer kako kaže: Gospodin Tramp je vodio kampanju obećavajući masovne deportacije, što bi rasturalo porodice i destabilizovalo zajednice širom zemlje. Našoj braći migrantima biće potrebni glasovi koji će se podići u njihovu odbranu, a Katolička crkva posebno mora biti zastupnik solidarnosti s njima.
Nadbiskup Tomas Venski iz Majamija, koji je dugo radio sa migrantskim i izbegličkim zajednicama u Južnoj Floridi, potencirao je optimizam, ali sa oprezom u vezi pobede na izborima Donalda Trampa. On veruje da će stvarni doprinosi migranata američkoj ekonomiji imati veću težinu od „hiperbole” o masovnim deportacijama.
Ako želi da ostvari ʼnajveću ekonomiju ikadaʼ, moraće da pronađe neki vid kompromisa po pitanju imigracije, rekao je Venski za AP.
U suštini rimokatolički sveštenici i intelektualci su se našli u nezgodnoj poziciji da biraju između tradicionalnih vrednosti koje zastupa Tramp, a koje se poklapaju sa njihovim religioznim pogledima i odbrane svoje braće po veri Latinoamerikanaca, kojima je Tramp obećao deportaciju i zabranu naseljavanja u Ameriku.
I pored svih ovih oprečnih stavova ove godine su se stvari kod glasača rimokatolika promenile. Iako su tradicionalno naklonjeni demokratama, prema podacima VoteCast-a, 54% rimokatoličkih glasača podržalo je Trampa, dok je 44% glasalo za Haris. Promena raspoloženja rimokatoličkih glasača je naročito uočljiva u državama Severna Karolina, Florida i Teksas.
Uprkos antimigracionoj politici koju zagovara Tramp, čak i kod latinoameričkih rimokatolika je zabeležen porast onih koji su glasali za Trampa. Tramp takođe ima značajnu podršku među latinoameričkim evangelistima – protestantima. Uticajni američki pastor Abraham Rivera smatra da je Trampova popularnost među Latinoamerikancima rezultat njihovih konzervativnih vrednosti. Kao razlog za opredeljenje Latinoamerikanaca za Trampa pastor navodi i to što su oni tradicionalno protivnici politike levičara, naročito oko pitanja porodičnih vrednosti i rodnog identiteta.
Uticaj rimokatolika u Americi nije zanemarljiv, iako je Amerika dominantno protestantska zemlja. Pored uticaja na vernike iz svoje konfesije, rimokatolički intelektualci imaju snažan uticaj i na protestante, a pogotovo na pravoslavne intelektualce i klir.
Dok je u Evropi mnogo jasnija razlika između rimokatolicizma i pravoslavlja, zbog istorijskog pamćenja, sukoba, pa i međusobnih ratova, u novoj naciji, kao što je američka, taj istorijski balast ne predstavlja prepreku za međusobnu saradnju dve najstarije crkve. I ne samo da ne predstavlja prepreku, nego je za protestantski svet ta razlika između rimokatolika i pravoslavnih skoro neuočljiva. Stoga su rimokatolici i pravoslavni usmereni jedni na druge, ostavljajući po strani svoju evropsku prošlost ili se to barem tako čini zbog dobre saradnje koju imaju u Americi.
Međutim, Vatikan kao država ima svoje dugoročne strateške ciljeve. Jedan od tih ciljeva je vekovno nastojanje podređivanja pomesnih pravoslavnih crkava sebi.
Zanimljiv tekst o Trampovoj pobedi donosi Centar za pravoslavne hrišćanske studije sa Fordam univerziteta u NJujorku, koji je inače osnovan kao rimokatolički univerzitet. Na portalu Centra Rublic orthodoxy objavljen je članak u kojem se ističe potencijalna pretnja koju Donald Tramp, u svojoj mogućoj ulozi predsednika, predstavlja za Vaseljensku patrijaršiju u Carigradu i za pravoslavne crkve širom sveta.
Dakle, autor teksta koji se obraća pravoslavnim vernicima u Americi, otvoreno agituje protiv Trampa spinujući, najblaže rečeno, svoje projekcije o mogućim negativnim posledicama Trampove pobede na celokupni pravoslavni svet.
U tekstu se navodi kako je patrijarh Kiril, lider Ruske pravoslavne crkve (RPC), blizak sa Vladimirom Putinom i da promoviše rusku ekspanzionističku politiku. Dalje se navodi da Rusi koriste religiju kao sredstvo širenja ruskog uticaja i ostvarivanja strateških ciljeva Kremlja, što uključuje nastojanje da se smanji značaj Vaseljenske patrijaršije. Tramp je tokom kampanje izjavljivao da bi, radi mira, Ukrajina mogla da ustupi deo teritorije Rusiji, što se u ovom tekstu ocenjuje kao negativno jer bi moglo da ugrozi „autokefalnost” Ukrajinske pravoslavne crkve, koja zapravo i nije autokefalnost u punom smislu, već više neka vrsta unije sa Fanarom. Tu navodnu autokefalnost sem jelinskih crkava, niko u pravoslavnom svetu nije priznao, ali je poslužila kao osnov državnom aparatu Ukrajine da sprovodi represivne metode prema jedinoj kanonskoj pravoslavnoj crkvi na tom prostoru i da je konačno zakonom zabrani. Progon pravoslavnih vernika i klira u Ukrajini je nezapamćen još od boljševičkog doba.
Dalje se u tekstu izražava bojazan da bi Tramp mogao da podrži stavove Putina i patrijarha Kirila, što bi doprinelo jačanju Ruske pravoslavne crkve, a to bi moglo da ugrozi status Vaseljenske patrijaršije kao „prve među jednakima” u pravoslavnom svetu.
Ova zabrinutost univerziteta osnovanog od strane rimokatolika za položaj Vaseljenskog patrijarha zbog pobede Trampa, zapravo više govori o umešanosti rimokatoličke crkve u unutrašnje stvari Vaseljenske patrijaršije, nego što prikazuje realne implikacije Trampove pobede na religijske tokove u pravoslavnom svetu. Takođe, pokazuje i zabrinutost Fanara za svoj položaj pod Trampovom administracijom. Očigledno se rimokatolički stavovi po pitanju istočnog papizma i stavovi Fanara poklapaju, a i jedna i druga strana Trampa to vidi kao problem.
Moguće je, naravno, da Trampova administracija donekle ublaži progon Ruske crkve u Ukrajini ili da utiče na zaustavljanje rata u toj zemlji, ali kako su to rimokatolici u Americi videli kao pretnju po Vaseljensku patrijaršiju, zaista je enigma. Zar je bolje da se nastavi rat u Ukrajini kako bi Vaseljenskom patrijarhu srce bilo na mestu ili da se raskoli, rat, sukobi i podele zaustave? Očigledno je univerzitetu u Fordamu i Fanaru važniji položaj Vaseljenskog patrijarha, nego stradanje stotina hiljada nevinih ljudi u Ukrajini. Jasno je da su američki pravoslavni hrišćani podeljeni po pitanju političkog opredeljenja.
Ruski i srpski pravoslavci uglavnom podržavaju Republikansku stranku zbog tradicionalnih vrednosti i stavova o spoljnoj politici prema Rusiji i Srbiji. Grčki pravoslavci pokazuju veću podršku demokratskim kandidatima, što je ujedno i nezvanična politika visokog klira Jelinskih crkava. Pripadnici drugih pravoslavnih naroda uglavnom podržavaju republikance zbog podrške porodičnim i tradicionalnim vrednostima, ali ova opredeljenost varira u zavisnosti od političke situacije u njihovim matičnim zemljama. Primera radi, Ukrajinci su većinom na proteklim izborima podržali Kamalu Haris. Tradicionalna podeljenost i nesloga pravoslavnih naroda i crkava je prosto preslikana i na političku opredeljenost u Americi.
Jevrejski glasači su tradicionalno bliži demokratama, ali i tu postoje podele: cionisti i religiozni Jevreji skloniji su Trampu zbog njegovog odnosa prema Izraelu, dok su liberalni Jevreji u velikoj meri naklonjeni demokratama. Jevreji čine 2% populacije Amerike, te se očekivalo da na izborima masovno podrže Kamalu Haris, međutim ortodoksne jevrejske zajednice, koje brzo rastu u Americi, više su naklonjene Trampu zbog njegovog odnosa prema tradicionalnim vrednostima. Oko 69% jevrejskih birača podržalo je Haris, dok je oko 30% podržalo Trampa.
Ted Dojč, izvršni direktor Američkog jevrejskog komiteta, jedne od najvećih jevrejskih organizacija u zemlji, ocenio je pobedu Donalda Trampa kao pozitivnu za Jevreje. Dojč smatra da će saradnja sa Trampom i njegovom administracijom izgraditi politiku koja će osnažiti bezbednost Izraela i boriti se protiv antisemitizma, a samim tim poboljšati odnose Amerike i Izraela i položaja Jevreja u Americi.
Međutim, Ami Spitalnik, izvršna direktorka levičarske advokatske grupe Jewish Council for Public Affairs, izdala je saopštenje u kome je oštro kritikovala pobedu Donalda Trampa nazivajući je zastrašujućom za mnoge zajednice koje su konstantno bile ugrožavane i demonizovane njegovom kampanjom.
Trampovo prihvatanje antidemokratskih, antisemitskih, ksenofobičnih i rasističkih teorija zavere ima za cilj da suprotstavi zajednice jednu protiv druge i poseje nepoverenje u naše demokratske institucije, čineći nas sve manje bezbednim, rekla je Spitalnik.
Muslimani u Americi su više naklonjeni demokratama, imaju manju naklonost prema Trampu zbog njegovih stavova o migraciji i odnosu prema muslimanskim zemljama. Ipak, na proteklim izborima oko dve trećine muslimanskih glasača podržalo je Haris, dok je oko jedne trećine podržalo Trampa, što nije zanemarljiv procenat. To jasno govori da Trampovo zalaganje za tradicionalne vrednosti kod religioznih glasača ima određene prednosti i privlačnost.
Najveću podršku religioznih glasača Tramp je dobio iz redova belih protestanata. Oko 80% belih evangelističkih hrišćana je glasalo za Trampa.
Donald Tramp je tokom svojih predsedničkih kampanja i mandata uživao značajnu podršku belih evangelističkih hrišćana u Sjedinjenim Američkim Državama. Prema podacima iz 2016. godine, oko 80% belih evangelističkih glasača podržalo je Trampa na izborima. To isto se ponovilo i na izborima 2024. Uz dodatnu podršku i drugih religijskih zajednica, od kojih je možda i presudna bila podrška rimokatoličkih glasača, ova podrška je bila rezultat njegovih stavova koji su se poklapali sa vrednostima i uverenjima ove zajednice, kao i njegovih obećanja o zaštiti verskih sloboda i tradicionalnih vrednosti.
Tokom svog mandata, Tramp je preduzeo korake koji su bili u skladu sa interesima evangelističke protestantske zajednice. Na primer, 2017. godine potpisao je izvršnu naredbu koja je omogućila verskim organizacijama veću slobodu u političkom delovanju, ublažavajući ograničenja koja su im ranije nametana. Tramp je uspeo da zadrži značajnu podršku ove zajednice tokom svog političkog delovanja i religiozni glasači su bili jedan od ključnih faktora ponovne pobede Trampa na izborima 2024. godine.
Religijski faktor odigrao je ključnu ulogu u pobedi Donalda Trampa na izborima. Religiozni glasači, posebno bela evangelistička i rimokatolička zajednica, masovno su podržali Trampa zbog njegovog stava prema tradicionalnim vrednostima, porodičnim pitanjima i zaštiti verskih sloboda. Iako je rimokatoličko biračko telo bilo podeljeno i izloženo različitim stavovima, većina je ipak podržala Trampa, što je predstavljalo značajnu promenu u njihovom opredeljenju. Podrška Trampu među religioznim glasačima, uključujući i latinoameričke evangeliste, delom je rezultat njihove tradicionalne konzervativne orijentacije i nezadovoljstva levičarskim političkim programima. Time se jasno ilustruje kako religijska opredeljenost, čak i u zemlji sa ustavno definisanom odvojenošću crkve i države, nastavlja da snažno utiče na izborne rezultate u SAD.
Ostavi komentar