Tribina pod nazivom „Milan Kašanin, aristokrata srpske inteligencijeˮ autora Srđana Graovca, istoričara, održana je u sredu 19. jula u 19 časova, u Klubu „Tribina mladih” Kulturnog centra Novog Sada.
Srđan Graovac, autor večerašnje tribine, na samom početku svog izlaganja istakao je značaj ličnosti Milana Kašanina „poslednjeg aristokrate srpske inteligencijeˮ, ali i nemar našeg naroda zbog, kako sam kaže: „nenegovanja kulture sećanjaˮ , koje je učinilo da ovaj velikan srpske istorije umetnosti, književnosti, filozofije i kulture (u najširem smislu te reči), ostane gotovo zanemaren, kako u javnosti, tako i u obrazovnom sistemu. Razloga za to je mnogo, a većina njih potiče iz komunističkog perioda – u čije je vreme Kašanin bio stigmatizovan kao „nepodobna ličnostˮ .
Ta činjenica predstavlja jednu od najvećih nepravdi načinjenih znamenitim ličnostima srpske kulturne istorije. Graovac je, stoga, istakao i svoju radost što upravo Tribina mladih Kulturnog Centra Novog Sada postaje mesto gde se vrednosti vraćaju na mesto koje im pripada. U nastavku su prisutni, na ovoj izuzetno posećenoj tribini imali priliku da slušaju o liku i delu Milana Kašanina iz perspektive jednog vrsnog izučavaoca istorijske nauke.
Milan Kašanin – umetnik koji je slikao rečima, zatočnik bogatstva duhovnog i kulturnog nasleđa srpskog naroda, prvi i poslednji aristokrata srpske inteligencije, sve su to opisi sadržani u karakteru grandiozne ličnosti kakva je bio veliki Milan Kašanin. Kritičar umetnosti i književnosti, istoričar umetnosti, pripovedač, romansijer, Kašanin je rođen u Belom Manastiru 21. februara 1895. godine, a preminuo je u Beogradu 21. novembra 1981. godine. Bio je prvi i poslednji direktor Muzeja savremene umetnosti i Muzeja Kneza Pavla, a kasnije i Galerije fresaka Srpske akademije nauka i umetnosti.
Kašanin je, iskustveno, znalački, ali intuitivno i pronicljivo, prvi u srpskoj nauci razumeo da je srpska kultura autentična i sintetička kategorija vrhunaca različitih dometa razvoja evropske civilizacije. Sagledavši celinu srpske kulture, koja se nastavlja na vizantijsku, mediteransku, Kašanin je u istoriju književnosti uveo pojam naše srednjovekovne osećajnosti i zbog toga je učio da treba pisati samo o onome što volimo i čemu se divimo.
NJegovi ogledi, kako oni o srednjovekovnoj sklupturi, slikarstvu, arhitekturi, tako i njegovi eseji o srpskim pesnicima i piscima uistinu su apoteoze bez premca u našoj književnosti. Bez razumevanja i promišljanja estetskog prožimanja romejske i srpske kulture, nemoguće je poimanje naše osobenosti, naše prošlosti i budućnosti, jer, kako kaže Milan Kašanin: srpska kultura možda ima početka, ali kraja nema…
Premda je u pitanju izuzetno značajna ličnost srpske kulture, Kašanin nije pominjan u školskom sistemu. Razlozi su bili političke prirode — bio je blizak prijatelj i upravnik muzeja kneza Pavla i na toj funkciji ostao je do kraja Drugog svetskog rata.
Na samom kraju predavanja, Graovac je iz celokupnog Kašaninovog dela naročito istakao njegov književno-naučni rad posvećen srpskom srednjem veku. U tom pogledu je svakako najznačajnija Kašaninova knjiga „Istorija srpske književnosti srednjeg vekaˮ . On je srpski srednji vek – njegovu kulturu i umetnost – približio ne samo Evropi i svetu (gde je za života bio rado dočekivan i izuzetno cenjen kao vrstan stručnjak), već i samom srpskom narodu koji je imao problem sa recepcijom najslavnijeg perioda svoje istorije i kulture. Naglasio je da se bez znanja o sopstvenoj kulturnoj tradiciji ne može ništa, zato i treba da znamo svoju istoriju, jer, po njegovim rečima: „Svoju istoriju ne znaju oni koji je nemaju, ili oni koji je se stideˮ . A mi, po tom pitanju, itekako, imamo čime da se ponosimo.
Autor tribine, svoje izlaganje zaključio je rečima: „Možda je došao trenutak da najobrazovaniji srpski intelektualac prethodnog veka, čovek koji je najzaslužniji što su umetnost i književnost srpskog nemanjićkog srednjeg veka danas uopšte i poznati akademskoj i neakademskoj javnosti u Srbiji i Evropi, dobije zasluženo mesto u srpskom Panteonu velikana uma. ˮ
Tribina je okončana gromoglasnim aplauzom, nakon čega su usledila mnogobrojna pitanja i komentari publike.
Ostavi komentar