Kultne muzičke emisije Radio Novog Sada- kao deo kulturološke baštine

30/11/2016
Kultne muzičke emisije Radio Novog Sada- kao deo kulturološke baštine

 

Autor teksta – Sociolog i novinar RTV NS – Dejan Jovičić

„Ovde radio Novi Sad, na talasnoj dužini 212,4 metra“ – prve su reči koje su emitovane tačno u podne, 29.novembra 1949. godine iz kuće koju danas poznajemo kao javni medijski servis-RTV. Od tog dana, do danas – Radio Novi Sad se nalazi u istoj zgradi nekadašnjeg hotela Lojd i predratnom zdanju udruženja Novosadske trgovačke omladine. Radio aparate u to vreme, sredinom prošlog veka,imala su samo poneka domaćinstva.Prema pričama starijih , čitave porodice su odlazile na slušanje programa kod prijatelja ili komšija,koji su posedovali tadašnje „čudo od tehnike“- „kutiju u kojoj žive mali ljudi“. Čin slušanja bio je svečan.LJudi su uglavnom gledali u aparat, a svakodnevni poslovi su odlagani ili prekidani zbog ozbiljnog pristupa samom događaju.

ISTORIJAT
Iako je osnovna funkcija kuće – informativno-propagandni program-muzička redakcija je u startu imala značajan udeo u realizaciji sadržaja.Takozvane „čisto muzičke“ emisije , već prvih godina,činile su gotovo polovinu programa,iako su nedostajale gramofonske ploče (tada jedini nosač zvuka).Rešenja su bila u „živim“ svirkama.Orkestri su nastupali u studiju, a ta muzika je direktno odlazila do slušalaca. Tadašnje muzičke emisije su bile kratke (do 15 minuta) i nisu imale specifične nazive.Nije bilo teksta i opservacija, već samo spikerska najava – ko i šta će svirati. U tim prvim godinama, zabavna muzika je učestvovala sa oko 20 odsto radnim danima i 31 odsto vikendom u radu muzičkog dela programa Radio Novog Sada.Tokom 50ih, program se proširuje, pa i muzička redakcija dobija veče ingerencije. Polako se konstituišu celine prepoznatljivog oblika i sadržaja.Prva snimanja na magnetofonske trake počela su 1953 godine. Tada je muzičkim urednicima olakšan posao, jer se izbor kompozicija stalno proširivao.U tom periodu se formiraju posebne redakcije: ozbiljne, narodne i zabavne muzike.Tako je uštrojeno muzičko odeljenje i dan danas. Sa pojavom ultrakratkih talasa u ponudi Radio Novog Sada , raste učesće zabavne muzike (do 54 odsto) u kompletnom programu. Pod palicom urednika Angela Vlatkovića , 1957. godine počinje sa radom „Randevu sa muzikom“. Ova emisija ubrzo postaje najpoznatija i najslušanija, ne samo u Vojvodini, već je u vrhu u celoj Jugoslaviji. „Randevu“ se tada slušao i u zemljama istočnog bloka, a razna kazivanja i pisma slušalaca potvrđuju da je mnogima ova emisija bila prozor u svet.

Tokom 60ih, „Randevu sa muzikom“ je već etabliran, a emituju se takođe i emisije „DŽez u pola jedan“, „Zabavni trenutak“, a na vidiku su i nove kreacije „DŽez koktel“, „Muzički automat“ i „Muzički mikser“. Sredinom decenije , 1965. godine otvoren je Studio M – koncertni prostor u produžetku zgrade Radija. Tada je otvoreno novo poglavlje. Javne emisije i koncerti iz Studia M su odlazili u etar, do slušalaca.
U sledećoj deceniji – 70im godinama, „Randevu“ je neprokosnoven, ali se pojavljuju i nove emisije na Radio Novom Sadu koje će postati kultne : „Jugoslovenska pop scena“ i „Pop ekspres“. Obe nastaju u drugoj polovini dekade. „Jugoslovenska pop scena“ je opstala 10ak godina, dok se „Pop ekspres“ emituje i dan-danas. „Randevu“ dobija utorkom novo ruho i prefiks – Disko. Uređuje ga i vodi disk džokej i vlasnik poznatih NS klubova – Bora Vučurević. On je zahvaljujući dobrim vezama nabavljao novitete iz Amerike. Forsirao je takozvani „blek sound“( funky,soul, u disko verziji), kako u emisiji, tako i u diskotekama. Nasledio ga je u istom terminu Bora Otić (tada tonski snimatelj, sada poznati TV novinar), koji je donekle promenio koncept emisije.
80te počinju sjajno.Pregršt nove muzike, ideja. Uz pank, novi talas, koji dominiraju muzičkom scenom pojavljuje se potreba i za pogledom unazad. Početkom godine (januar 1980.) kreće sa radom emisija „Uz svetlost ponoćne lampe“, koja se bavi rok muzikom nastalom u periodu od 1955-1970. godine. Ponekad se u okviru „Lampe“ plasiraju i intervjui koje su autori (najpre Bogica Mijatović), radili sa svetskim muzičarima. Po mnogima, ovo je najuspešnija dekada u radu redakcije zabavne muzike Radio Novog Sada. U studijima se snimaju značajni projekti velikih bendova i izvođača, a veliki broj kvalitetnih vojvođanskih bendova dobio je svoje snimke u fonoteci, ali i prezentaciju na talasima. Iako je decenija počela sjajno, zavrsila se tuzno. Rastuće tenzije i nagoveštaji sukoba u bivšoj SFRJ odražavaju se i na kultne emisije Radio Novog Sada. Pritisci informativnog uredništva na realizatore „Randevua“, „JU pop scene“, „Pop ekspresa“ i „Lampe“ postaju sve česći i očigledniji. „Pop ekspres“ je najviše trpeo uticaje i prekrajanje sadržaja.
Taj trend je počeo krajem 80ih, ali je 90ih dobio pun zamah. Došlo je do ozbiljnog srozavanja ugleda, ne samo muzičke redakcije, već i cele kuće. Izmene su najčešće usmeno prezentovane, a pisani dokumenti zapravo ne postoje. Ipak, iako je cela decenija zaslužila da padne u zaborav, desilo se i nešto pozitivno. Pokrenuta je 1992. radio „Stotka“, ćerka velikog Radia. U ovom mediju urednici muzičke redakcije imali su presudan značaj i uticaj. S obzirom na opšti trend u društvu i ekspanziju novokomponovane narodne muzike (turbo folk), „Stotka“ je predstavljala etarsku oazu dobrog, kvalitetnog zvuka. Do 1998. slušanost Radio „Stotke“ je porasla na 90,6 odsto, dok je RNS izgubio trku. Prema kazivanju slušalaca muzika (zabavna, kvalitet) ih je privukla ka ovoj – medijskoj ćerki stare i poznate kuće. Ipak, 2006te „Stotka“ je prestala sa radom na FM frekvenciji 100,00 mhz i prešla je isključivo u internet verziju.
2000te su donele preokret. U Radio NS sve više je kritičko – tekstualnog pristupa u muzičkim emisijama, sa novinarima koji autorski obrađuju teme. Sve emisije ponovo su u programu. „Pop ekspres“ je modifikovan u „Pop ekspres – plus“ i postao je dvosatna emisija sa dva voditelja. Pored muzike, bavi se i drugim segmentima pop kulture (strip,film). Uz „Svetlost ponoćne lampe“ koja je takođe osvežena. Bavi se istorijom rok muzike i obuhvata veći vremenski raspon nego nekada. „Randevu“ svakog dana ima drugog autora i temu, a džez muzici posvećuje se više pažnje. Povodom jubileja (55 godina postojanja) 2012te godine realizovana je serija javnih emisija „Randevu sa muzikom u ulici Ignjata Pavlasa“, kao i „Randevu sa muzikom iz Bačke Topole“ – povodom dana tolerancije. U vreme Festivala „Uličnih svirača“ – „Pop ekspres plus“ išao je svakodnevno iz Zmaj Jovine ulice. Muzička redakcija realizuje i emisije sa „Egzit festivala“ .
Zanimljivo je da u zvaničnim arhivima RTV nema puno pisanih podataka, ali i snimljenih emisija koje su ostavile trag – kao kulturna baština. Prema kazivanju samih autora kultnih emisija (Bogica, Čupko, Vita) njihovi glasovi praktično ne postoje u fonoteci radija .S obzirom na to, zanimljivo je saznati kakva su njihova sećanja i viđenja prošlosti Radio NS.
BOGOMIR MIJATOVIĆ – BOGICA
Prvog juna 1957 – Angelo Vlatković, koji je bio stomatolog, ali i muzičar, pozvan je da se uključi u rad muzičkog odeljenja Radija. Prve „Randevue“ radio je Angelo, a kasnije je ubacio u priču i Acu Rukavinu i Bobija Davidovća. U početku, „Randevu“ se bavio džezom, a kasnije, u najezdi novih imena, pojavom Bitlsa i Stounsa, okreće se rok muzici.
Do pojave mlade ekipe autora (Jovan Nikolić, Mića Jokić, Anđelko Maletić-Čupko, Vitomir Simurdić-Vita, Bogomir Mijatović-Bogica), „Randevu“ je realizovan po stereotipu – spiker pročita generalnu najavu, a potom se pušta muzika. „Mi smo došli 67 – 68 godine u Radio, a regrutovao nas je najpre Omladinski program. Angelo je zaslužan, jer nas je uveo u Randevu i dao nam veliku autorsku slobodu. Zapravo, ova emisija se penjala ka vrhuncu uticaja i moći upravo kada smo mi (mladi autori) postali urednici i voditelji. NJihove emisije su uvek išle uživo, nikada nisu snimane. „Snimaka nema i ja uopšte ne znam kako zvuči moj glas u etru“, ističe Bogica. On dodaje da je najbolji od njih bio Jovan Nikolić (kasnije prešao u informativni program), koji je svoje emisije slao na takmičenja i osvajao je nagrade.
„Tokom 70ih – naša generacija (Vita, Čupko, Bora Vučurević, kasnije Bora Otić, Bogica) kreirala je fizionomiju „Randevua“ koji je postao opšte poznat, a dobrim delom takav je ostao do danas „.
Zahvaljujući snažnom predajniku srednjeg talasa Radio NS slušan je širom sveta. Pisma su stizala kontinuirano u redakciju zabavne muzike iz Afrike ili Švedske na primer. Naravno, socijalističke zemlje iz okruženja su takođe pratile kultne emisije RNS. 60ih i 70ih u našem gradu se govorilo: Vidimo se na korzou posle Randevua .
Bogica dodaje : „Naš urednik Angelo Vlatković nam je objasnio – muzičke emisije su namerno postavljene u postojeće termine da bi privukle što više slušalaca. Pre i posle tih segmenata programa, bile su vesti i informativne emisije, koje su služile propagandi režima. Strateški gledano najslušanije (muzičke) emisije radija bile su samo pauza između vesti. Bili smo magnet za slušaoce, koji su ostajali na frekvencijama Radio NS, pre i nakon Randevua ili Pop ekspresa“. Pop ekspres je startovao 1978. godine, najpre u jutarnjem terminu od 9-10 sati. „Bajaga mi je jednom prilikom rekao kako se budi uz nas Pop ekspres“ seća se Bogica. Kasnije je procenjeno da postoji bolji termin , pa se ova emisija koja se bavi mejnstrim muzikom širokog spektra, najpre prebacuje u satnicu od 12-13, a potom u tajming od 13 – 14 časova.
„JU pop scena“ takođe ulazi u red najznačajnijih emisija redakcije zabavne muzike, ali i cele kuće. Pocela je sa radom sredinom 70ih u terminu od 15 i 30 do 16 i 30, subotom. „Scenu“ je izuzetno dobro radio Dragan Gojković – Goja, naravno tu smo bili i Čupko, Vita i ja“ napominje Bogomir Mijatović. On dodaje da „ova emisija nije opstala…Raspala se Jugoslavija, kako da nastavi život projekat sa takvim naslovom i sadržajem?“
„Uz svetlost ponoćne lampe“ je krenula u januaru 1980. godine na Bogicinu inicijativu i još uvek je u programu Radio Novog Sada. „Kao inspiracija za naslov – poslužila mi je istoimena pesma DŽimi Hendriksa, kojeg sam obožavao. Naravno i termin emitovanja emisije (pre ponoći – subotom) je u skladu sa nazivom. Ovde sam se bavio starom muzikom, istorijom roka. Ponekad sam u „Lampi“ objavljivao intervjue koje sam radio sa velikim svetskim muzičarima, na primer Bil Vajmenom (basista grupe Roling Stouns)“ naglašava Bogomir Mijatović. Ono što je možda najbitnije u celoj priči je činjenica da su ovi autori kultnih muzičkih emisija RNS imali nezavisnost i veliku slobodu od svojih nadređenih, uz sopstveni osećaj za meru i kvalitet. Sa ponosom, Bogica istice da su svi oni (svesni svoje popularnosti) – ipak čvrsto stajali na zemlji. „Radili smo posao koji smo voleli. Verujem da smo bili kompetentni, iako niko od nas nije završio stručnu – muzičku školu. Spojila nas je ljubav prema muzici i sličan vrednosni kriterijum. Svako od nas je imao svoje fanove među slušaocima. Za „Lampu“ recimo znam da jedan slušalac iz Beograda nikada nije izlazio subotom uveče, da je ne bi propustio. Bilo je i ljudi koji su mi javljali da snimaju redovno moje emisije, a jedan Novosađanin se pohvalio kako ima kasete sa svim izdanjima „Lampe“ – seća se Bogica.

ANĐELKO MALETIĆ – ČUPKO
„U vreme mog odrastanja, osim Radio Luksemburga, slušale su se i neke domaće emisije „Veče uz Radio“. „Prijatelj zvezda“, kao i kultna emisija Radio Zagreba „Po vašem izboru“. Ako se ne varam, prvi „Randevu“ sam dobio da radim 1971 godine, nakon angažmana u Omladinskom programu“ – kaže Čupko i dodaje da je svako od autora ovu emisiju obojio svojim, specifičnim pristupom. „U tim godinama, skupila se jedna šarena ekipa pojedinaca, koje je objedinila zajednička nit dobrog ukusa, obaveštenosti i nekakvog šarma – koji se prelivao do slušalaca. Moj način obraćanja je bio – da manje govorim, a da izborom pesama i redosledom emitovanja kreiram atmosferu emisije“ zaključuje Anđelko. Na njegovu inicijativu, 1978 počinje sa radom „Pop ekspres“. U početku ga radi samostalno, a ubrzo mu se priključuju Vitomir Simurdić (Vita) i Bogomir (Bogica) Mijatović. Ova emisija brzo postaje prepoznatljiva i van lokalnih okvira. Prilikom posete svom prijatelju Petru (Peci) Popoviću (čuveni rok kritičar) i uredništvu jedne medijske kuće u Beogradu, Čupko je spoznao koliko je popularan. Naime, Peca je učenicima jedne gimnazije napomenuo da je sa njima i autor emisije „Pop ekspres“ Radio Novog Sada – Anđelko Maletić. „Odjednom, postao sam najvažnija osoba u prostoriji. Svi su me gledali, hteli da popričaju sa mnom. Znali su očigledno za nas „Pop ekspres“- seća se Čupko. On smatra da je njegov značaj najpre u tome, što je prepoznao da treba forsirati rok muziku koja je nastala u ovom podneblju, ali „skidam kapu Bogici za poznavanje mnogih činjenica, a Viti za procenu i razvoj situacije i projekata“. Ova ekipa urednika, autora i voditelja naginjala je tvrđem zvuku, rok izražaju, dok je konkurencija u drugim gradovima i radio stanicama, naginjala lakšim notama – šlagerskim pesmama. „To je ono što nas je izdvojilo, a naši potpisi (Čupko,Vita,Bogica) su bili bitni za odobravanje snimanja u studijima Radio Novog Sada. Značajni albumi velikih imena (npr.Bajaga,EKV) su realizovani kod nas, ali isto tako i najkvalitetniji Vojvođanski (ponekad anonimni) bendovi, dobili su svoju šansu. U našoj zgradi, emisijama RNS, sva značajna imena Jugo rok scene osećala se kao kod svoje kuće“ konstatuje Čupko.
Ipak i pored takvog ugleda, Novi Sad nije uspeo da se nametne u ondašnjoj Jugoslaviji kao snažna škola rok muzike, kakvu su oformili Beograd, Zagreb i Sarajevo. Anđelko kaže da za to nije odgovoran RTV. On ističe da nije presudno čak ni ne-postojanje diskografske kuće u našem gradu, koja bi objavljivala ploče lokalnih bendova. „U NS nikada nije stvorena kritična masa velikih grupa ili izvođača, koji bi u isto vreme grunuli u osvajanje tržišta. Pomenuti gradovi su to posedovali. S druge strane u našem gradu uvek su manjkali pravi menadžeri, koji bi isfabrikovali muzičke zvezde. Možda je nedostajao i pisani medij, časopis koji bi podržao Novosadsku školu rok n rola .“Završio je na ovu temu Čupko.

SRĐAN NIKOLIĆ
Sadašnji odgovorni urednik muzičke redakcije, prvi čovek segmenta zabavne muzike je Srđan Nikolić. On i njegova ekipa, nastavljaju utabanim stazama prethodnika. Na programu Radio Novog Sada i dalje su tri kultne emisije „Randevu“, „Pop ekspres (plus)“ i „Uz svetlost ponoćne lampe“. „Od 1957. do danas „Randevu“ se menjao kako su se okolnosti i vremena menjala. Svaki autor uvek nosi svoj pečat. Zajedničko svim „Randevujima“ je da se bave kvalitetnom savremenom muzikom, ponekad i onom koja je stvorena pre autora. I dalje svaka emisija je tematski određena i ima drugog urednika. „Randevu“ se trenutno bavi rok muzikom, alternativom, ali zalazimo i džez rok, džez. Ponekad obrađujemo i nezavisnu muzičku scenu“ – ističe Srđan. „Uz svetlost ponoćne lampe“ je u sadašnjem konceptu okrenuta bluzu, bluz roku i klasik roku. Vremenski obuhvata daleko veći raspon istorije rok muzike od početnih premisa. Srđan naglašava da je „Pop ekspres“ dobio sufiks plus i postao je magazin popularne kulture u kojem se predstavlja savremena pop muzika i aktuelna izdanja.

MOJE VIĐENJE
Radio se danas sluša u pokretu, na mobilnim telefonima, u kolima i na internetu. Cinjenica je da ovaj medij više nema onakav značaj i ulogu kao na početku priče. Mnogi danas u svojim domovima nemaju klasičan radio uređaj. Ipak, radio je ujedno intimniji, ličniji i neobavezniji od drugih medija. Sluša se onako, uz put, uz obavljanje drugih aktivnosti. Često se usled brzog tempa života radijske informacije i muzika skraćuju da bi se dobilo na dinamici programa, što je jedan od imperativa modernog vremena. Zahvaljujući internetu i oformljenoj veb redakciji RTV NS, program sada može da se prati uživo i na udaljenim geografskim destinacijama. Isto tako, postoji i odloženo slušanje gde posetilac portala sam bira sadržaj, početak i dužinu slušanja emisije. Da li će u budućnosti radio kao medij opstati, koliko će se transformisati, ili će ga pak internet progutati, ostaje da vidimo. No, bliži nam se događaj koji je uskoro pred nama. „Randevu sa muzikom „, verovatno najstarija, jedinstvena emisija u Evropi , 2017te godine slavi rođendan – 60 godina postojanja. Treba razmišljati o tome kako da se ovaj jubilej – Novosadske kulturološke baštine dostojno obeleži…

Ostavi komentar

Vaš komentar će biti proveren pre objavljivanja