Autor: dr Jelena Todorović Lazić
Letonija ima bogat biodiverzitet i bogate vodne resurse. Šume pokrivaju više od polovine njene teritorije, a biomasa je glavni domaći izvor energije u zemlji pored hidroenergije. Sprovođenje politike zaštite životne sredine u Letoniji karakteriše mali broj žalbi i kršenja. Međutim, ostaju izazovi u oblastima upravljanja otpadom i integracije zaštite biodiverziteta u druge oblasti politike.
Koji su to glavni izazovi sa kojima se Letonija suočava u oblasti zaštite životne sredine? Najpre, u segmentu kružne ekonomije i upravljanja otpadom. Stopa kružne upotrebe materijala u Letoniji je tri puta ispod proseka EU. Letonija je za 10 procenata propustila cilj EU od 50% recikliranja komunalnog otpada za 2020. Odlaganje otpada na deponije je i dalje procentualno visoko. Sledeći izazov je u vezi sa kvalitetom voda – oko 78% površinskih voda je u nedovoljno dobrom stanju. Značajan izazov u Letoniji je u oblasti biodiverziteta – manje od 10% staništa je ocenjeno u povoljnom statusu i nalazi se pri dnu u EU-27 po tom parametru. Konačno, tu je i izazov u vezi sa nedostatkom finansiranja životne sredine koji se procenjuje na 1% BDP-a, što je dvostruko više od proseka EU.
Kada je reč o oblastima u kojima je Letonija napredovala, treba pomenuti da je ova država usvojila akcioni plan kružne ekonomije 2021–2027. Pored toga, zelene javne nabavke dostigle su 27% svih javnih nabavki u Letoniji 2020. godine. Konačno, Letonija se obavezala da će postepeno ukinuti vađenje i upotrebu treseta u energetskom sektoru do 2030. godine.
Treba pomenuti i primere najbolje prakse koji nam dolazi iz Letonija – ona je na šestom mestu kada je u pitanju organska poljoprivreda. Takođe, učestvovala je u projektu LIFE Peat Restore za ponovno važenjem 248 ha degradiranih tresetišta u Letoniji. Na kraju, treba pomenuti i izradu sistema za upravljanje podacima o prirodi OZOLS sa informacijama o posebno zaštićenim područjima, bazom podataka o staništima i vrstama, merama očuvanja i upravljanja i podacima monitoringa biodiverziteta.
U prethodnim Izveštajima o sprovođenju politike zaštite životne sredine u državama članicama EU glavni izazovi u primeni ekološke politike i ekoloških zakona EU za Letoniju bili su:
- upravljanje otpadom, posebno povećanje reciklaže, uvođenje odvojenog sakupljanja i smanjenje odlaganja na deponijama;
- smanjivanje intenziteta resursa kako bi se smanjila izloženost letonskih preduzeća rastućoj ceni resursa.
Postignut je dobar napredak u rešavanju izazova upravljanja otpadom. „Nacionalni plan upravljanja otpadom 2021–2028.” uključuje nove ciljeve i zahteve EU za otpad. Letonska stopa recikliranja komunalnog otpada od 39,6% u 2020. godini predstavlja poboljšanje, ali ipak zaostaje u pogledu svojih ciljeva ponovne upotrebe i recikliranja. Svojom reformom regionalnog upravljanja otpadom i uvođenjem sistema depozita za plastične i staklene boce 2022. godine, Letonija preduzima korake u pravom smeru.
Kružna (sekundarna) upotreba materijala u Letoniji pala je sa 6,5% u 2016. na 4,2% 2020. godine, u poređenju sa prosekom EU od 12,8%. Dakle, Letonija postiže samo trećinu proseka EU i pokazuje zabrinjavajući trend koji pokazuje jasno pogoršanje učinka tokom vremena. Sa 0,94 evra proizvedenih po kilogramu materijala koji se potroši 2020. godine, produktivnost resursa u Letoniji je manja od polovine proseka EU od 2,08 evra po kg.
U septembru 2020. godine, Letonija je usvojila akcioni plan 2021–2027. „ka kružnoj ekonomiji” koji utvrđuje glavne aktivnosti kružne ekonomije, ciljeve i tela za sprovođenje. Plan treba ojačati detaljnijim i ciljanijim akcijama, finansiranjem i implementacijom.
Javne nabavke u Letoniji čine 11% BDP-a. U 2020. godini udeo zelenih javnih nabavki (ZJN) je bio 27% u finansijskom smislu i 15,4% u pogledu broja svih javnih nabavki. Statistiku o ZJN prikuplja godišnje Biro za praćenje nabavki.
Proizvodnja komunalnog otpada u Letoniji se povećala poslednjih godina. Godine 2020. proizvedeno je 478 kg/god/stanovniku, to je i dalje ispod proseka EU (505 kg/god/stanovniku). Letonija je ostvarila određeni napredak poslednjih godina, povećavajući stopu reciklaže komunalnog otpada: 2020. godine iznosila je 39,6% (ovo je zbir recikliranja materijala, kompostiranja i anaerobne digestije). Ovo je i dalje ispod proseka EU od 47,8% (EU-27 u 2019). Letonija treba da pojača ulaganja u reciklažu kako bi ispunila ciljeve recikliranja EU 2025.
Planovi upravljanja otpadom i programi za prevenciju otpada su instrumenti za efikasnu primenu zakonodavstva EU o otpadu. Oni postavljaju ključne odredbe i investicije kako bi se osigurala usklađenost sa postojećim i novim zakonskim zahtevima (npr. sprečavanje stvaranja otpada, odvojeno sakupljanje za određeni broj specifičnih tokova otpada, reciklaža i ciljevi za deponovanje). U januaru 2021. kabinet Vlade Letonije odobrio je državni plan upravljanja otpadom za 2021–2028. koji uključuje program prevencije otpada. Revidirani državni plan za upravljanje otpadom Letonije ispunjava uslove iz člana 28. revidirane EU Okvirne direktive o otpadu.
Ostvaren je značajan napredak u pogledu mera za preusmeravanje otpada sa deponija i povećanje stope recikliranja. Sistem depozita koji pokriva plastične i staklene boce i limenke uveden je u februaru 2022. Porez na deponiju je povećan na 80 EUR po toni 2022. godine i dalje će na 95 EUR po toni od 2023. U toku je reforma regionalnog upravljanja otpadom. Međutim, dobra infrastruktura za odvojeno sakupljanje otpada još uvek nije uspostavljena. Posebno ona nedostaje u glavnom gradu Rigi, gde se proizvodi oko polovine ukupnog otpada u zemlji.
Letonija se suočava sa značajnim izazovima u vezi sa zaštitom biodiverziteta. Prema poslednjem izveštaju prema Direktivi o staništima, Letonija se nalazi na 24. mestu u EU-27 po statusu očuvanja njenih staništa. Manje od 10% staništa je ocenjeno da ima povoljan status očuvanja. Letonija treba da razvije sveobuhvatan pristup uslugama ekosistema, očuvanju biodiverziteta i održivom korišćenju u drugim sektorima, posebno u šumarstvu i poljoprivredi, pošto je 90% njenih šuma i travnjaka zaštićenih EU procenjeno kao loše.
U Letoniji ne postoji sveobuhvatan dokument planiranja politike za zaštitu biodiverziteta. Smernice ekološke politike 2021–2027. sadrže kratko poglavlje o biodiverzitetu koje ima dva ključna cilja: očuvanje biodiverziteta, uključujući vrste i staništa koja podležu posebnoj zaštiti i vrednih predela; i očuvanje i upravljanje prirodnim kapitalom. Smernice navode da je u poslednjoj deceniji biodiverzitet u Letoniji nastavio da se pogoršava. One identifikuju intenziviranje korišćenja zemljišta, promenu korišćenja zemljišta i fragmentaciju ekosistema kao glavne uzroke. Aneks I Smernica sadrži „Program praćenja biodiverziteta”. On obezbeđuje praćenje biodiverziteta širom Letonije, za vrste i staništa kako unutar, tako i izvan zaštićenih područja.
Letonija ima 61 tip staništa i 109 vrsta obuhvaćenih Direktivom o staništima. Zemlja takođe ima 81 taksona ptica navedenih u Aneksu I Direktive o pticama.
Do 2021. godine, 11,5% kopnene površine Letonije bilo je pokriveno mrežom Natura 2000 (pokrivenost EU 18,5%), sa posebnim zaštićenim područjima klasifikovanim prema Direktivi o pticama koje pokrivaju 10,2% (pokrivenost EU 12,8%) i posebnim područjima očuvanja prema Direktivi o staništima koja pokrivaju 11,5% teritorije Letonije (pokrivenost EU 14,2%).
Najnovija procena okviru mreže Natura 2000 pokazuje da postoje nedostaci u označavanju. Protiv Letonije postoji postupak za povredu prava, koji je trenutno u fazi obrazloženog mišljenja, zbog netačne primene članova 4 i 6 Direktive o staništima u vezi sa određivanjem posebnih zaštićenih područja i postavljanjem ciljeva i mera očuvanja.
Rok od 6 godina koji je određen Direktivom o staništima za određivanje posebnih područja očuvanja i uspostavljanje odgovarajućih ciljeva i mera očuvanja je istekao za sva područja u Letoniji. Kao što je gore pomenuto, postoji povreda prava zbog netačne primene članova 4 i 6 Direktive o staništima u vezi sa određivanjem lokacija i postavljanjem ciljeva i mera očuvanja.
Letonija je svih 328 lokacija na koje se odnosi ovaj slučaj označila u potrebnom vremenskom roku. Međutim, Letonija nije uspela da pravilno odredi sve te lokacije, jer ne postoji pravna jasnoća ili sigurnost u pogledu vrsta i tipova staništa. Pored toga, u odnosu na svih 328 lokacija, Letonija nije uspela da postavi dovoljno detaljne i kvantifikovane ciljeve očuvanja i neophodne mere očuvanja, koje odgovaraju ekološkim zahtevima tipova prirodnih staništa i vrsta u pitanju.
Istovremeno, udeo staništa sa lošim statusom očuvanja je smanjen na 37,7%, a udeo vrsta za koje je procenjeno da imaju loš status očuvanosti takođe je smanjen na 13,76%. Ipak, Komisija je pozvala Letoniju da uskladi svoje nacionalno zakonodavstvo sa Direktivom o staništima, posebno u pogledu zaštite risa. Uprkos izveštaju Državne revizorske službe Letonije za 2020. pod naslovom Da li je naše upravljanje divljači održivo?, u kojem se preporučuje usklađivanje nacionalnog zakona sa Direktivom o staništima, Komisija smatra da to još uvek nije urađeno. Komisija je stoga odlučila da pošalje zvanično obaveštenje u aprilu 2022. godine.
Kao primer dobre prakse, Letonija je učestvovala u LIFE projektu „obnavljanje treseta” sa partnerima iz Poljske, Nemačke i baltičkih država za ponovno vlaženje degradiranih tresetišta u partnerskim zemljama na površini od 5300 hektara. U Letoniji, područje restauracije pokriva 248 hektara. Projekat obnove treseta imao je za cilj smanjenje emisije CO2 obnavljanjem degradiranih tresetišta i regeneracijom njihove funkcije ponora ugljenika, kao i pružanje smernica za najbolju praksu o obnovi tresetišta za donosioce odluka i korisnike zemljišta. U dva projektna područja, rezervatu prirode Augstroze i rezervatu prirode Baltezers Mire, izrađeni su planovi upravljanja prirodom i obnovljen je hidrološki režim dreniranih blata izgradnjom brana za blokiranje drenažnih kanala. Dakle, kapacitet akumulacije treseta u dreniranim delovima ciljnih područja se oporavlja.
Kvalitet vazduha u Letoniji je generalno dobar, sa izuzecima. Najnovije dostupne godišnje procene Evropske agencije za životnu sredinu ukazuju na oko 1600 prevremenih smrti koje se mogu pripisati koncentraciji finih čestica i 50 koncentraciji ozona.
Emisije ključnih zagađivača vazduha su značajno smanjene u Letoniji poslednjih godina. Prema svojim poslednjim projekcijama, Letonija procenjuje da će ostvariti obaveze smanjenja emisija za većinu zagađivača vazduha obuhvaćenih Direktivom za period od 2020. do 2029. godine i za sve zagađivače nakon 2030. godine. Međutim, u svojim projekcijama, Letonija ne smatra da će ispuniti obaveze smanjenja emisija NH3 od 2020. do 2029. godine. Najnoviji podaci koje je dostavila Letonija pokazuju da Letonija sledi obaveze smanjenja emisija za NOx, NMVOC, CO2 i PM2,5, ali nije u skladu sa obavezom smanjenja emisije za NH3 u 2020. godini.
Letonija je podnela svoj Nacionalni program kontrole zagađenja vazduha 16. aprila 2020. Za 2020. godinu nisu registrovana prekoračenja iznad graničnih vrednosti utvrđenih Direktivom o kvalitetu ambijentalnog vazduha.
Na osnovu podataka objavljenih 2020. godine, u Letoniji 21,1% svih površinskih vodnih tela postiže dobar ekološki status, a samo 10,6% ima dobar hemijski status (sa 84,7% nepoznato). Za podzemne vode, 100% postiže i dobar hemijski i kvantitativni status. Kvalitet vode za piće u Letoniji nije označen kao tema koja izaziva zabrinutost. Što se tiče Direktive o vodama za kupanje, treba napomenuti da je 2020. godine od 57 letonskih voda za kupanje 68,4% bilo odličnog kvaliteta.
U Letoniji su viškovi azota i fosfora mali i postoji dobro razvijena mreža stanica za praćenje. Međutim, Letonija je među državama članicama koje se suočavaju sa najvećim izazovima u borbi protiv zagađenja nutrijentima iz poljoprivrede. Utvrđeno je da je veliki broj površinskih voda eutrofan. Eutrofikacija utiče i na unutrašnje i na morske vode. Veliki broj površinskih voda za koje je utvrđeno da su eutrofne nalazi se ne samo u zoni osetljivoj na nitrate, već i van nje. Dok je većina jezera u Letoniji (64%) eutrofna, 67% reka ne pokazuje znake eutrofikacije. Ovo se može objasniti činjenicom da je većina latvijskih jezera plitka i stoga su sklona eutrofikaciji.
U Letoniji, stopa usklađenosti sa Direktivom o prečišćavanju gradskih otpadnih voda (UVVTD) iznosi 99%, što je više od proseka EU za 2018. godinu. Uprkos poboljšanju usklađenosti tokom godina, za šta je korišćenje sredstava EU bilo fundamentalno, nepotpuna implementacija UVVTD je rezultirala postupkom za povredu prava protiv Letonije koji je pokrenut 2017. godine i još uvek je u toku, zbog oslanjanja na pojedinačne i druge odgovarajuće sisteme (IAS), kao što su septičke jame, kao i nedostatak odgovarajućeg tretmana gradskih otpadnih voda koje ulaze u sabirne sisteme u jednoj aglomeraciji (Olaine). Komisija je od tada pažljivo pratila slučaj i postignut je napredak u otklanjanju identifikovanih nedostataka. Letonija je usvojila zakone za rešavanje pitanja drugih odgovarajućih sistema. Što se tiče postrojenja za prečišćavanje Olaine, Letonija je započela radove na rekonstrukciji postrojenja 2020. Prečišćavanje otpadnih voda je sada u skladu sa UVVTD od sredine 2021. godine.
Letonija ima integrisani nacionalni energetski i klimatski plan za period 2021–2030. Strategija Letonije za postizanje klimatske neutralnosti do 2050. takođe je razvijena i odobrena od strane kabineta ministara. Glavni nacionalni cilj je postati klimatski neutralan do 2050. godine.
U svom Planu za oporavak i otpornost (RRP), Letonija izdvaja 37,6% potrošnje na klimatske ciljeve i navodi ključne reforme i investicije za dalji prelazak na održiviju ekonomiju sa niskom emisijom ugljenika i ekonomiju otpornu na klimu. Investicije su usmerene na održivi transport, energetsku efikasnost, obnovljivu energiju, modernizaciju mrežne mreže i mere prilagođavanja klimi.
Letonski nacionalni plan za prilagođavanje klimatskim promenama do 2030. godine usvojen je 2018. To je dugoročni strateški dokument koji uključuje horizontalnu integraciju ciljeva klimatske otpornosti u sve sektore letonske privrede. Sprovode se periodične evaluacije napretka.
Između 1990. i 2020. godine, emisije gasova sa efektom staklene bašte su se smanjile za 59%, što je znatno više od proseka EU.
Finansiranje EU nastavlja da pruža podršku implementaciji politike zaštite životne sredine i može se koristiti u širem kontekstu. Letonija nije uključila nikakve mere koje bi direktno koristile životnoj sredini u svoj plan oporavka i otpornosti (RRP). Nizak nivo planirane potrošnje na biodiverzitet u Programu kohezione politike Evropske unije 2021–2027. ne odgovara potrebama Letonije za ulaganja u biodiverzitet. Nedostatak finansiranja životne sredine u Letoniji (dodatno osnovnom nivou finansiranja od 1,37% BDP-a u periodu 2014–2020) procenjuje se na najmanje dodatnih 0,37% BDP-a i mora se rešiti kroz dodatne mere finansiranja. Preporučuje se da Letonija osmisli strategiju finansiranja zaštite životne sredine kako bi maksimizirala mogućnosti za zatvaranje ovog jaza angažovanjem svih relevantnih administrativnih nivoa i kako bi osigurala povećan nivo finansiranja za životnu sredinu. Ovo bi bilo od velike pomoći u rešavanju glavnih izazova politike zaštite životne sredine i implementacije zakona EU: kružne ekonomije i upravljanja otpadom, zaštite i obnove prirode i smanjenja zagađenja.
Ostavi komentar