Možda je malo neobično što se Laslo Kolar, koji je, sticajem okolnosti, obišao sveta, pregledao sve muzeje do kojih je dospeo i, dabome, iščitao sve knjige iz umetnosti, vratio mestu svoga postanja, zapravo, okruženju u kome je nastao i odrastao. Tadašnje viđenje nije napustio, štaviše, ono se na bilo koji način urezalo u njegovu svest. Kao takvo je tinjalo i napokon zadobilo konačano razrešenje.
Počeci su se, najpre, odrazili u pejzažima što ih je spoznao i to klasičnim načinom izvođenja. U njima je vladala izvornost doživljaja uz zasićenu materijalizaciju pikturalnog tkiva, time sugestivnu kreaciju likovnih elemenata, ispoljenih kroz skladne odnose boja, linija i oblika.
Kolar je u svim aspektima širio poetiku slike. Najpre, motiv je pomerio ka nešto drugačijem, u svakom pogledu primarnom vizuelnom podatku. Sveo ga je na dva osnovna obeležja, zapravo, posvetio se slikanju neba i zemlje, dva osnovna činioca, koji su odredili njegovo buduće delanje. U Kolarovu sliku je našao mesta uski horizont zemlje i uzdignuti pojas neba. Razvučena projekcija te dve dominante, nameću se kao isečak fokusirane i posve uravnotežene celine, koja se skladno prostire preko slikanog polja.
U njegovim slikama ništa nije slučajno. U pojedinostima je sve realno i istodobno opstaje na granici nestvarnog, jer se sve odvija u trenutku zapažanja. Time pouzdano svedoči o datim prirodnim fenomenima, njenim neumitnim promenama o ćudima što ih ispoljava, napokon, o svekolikim vizuelnim izazovima kojima se nameće. Dakle, njegove slike beleže trenutak sadašnjosti ali i tok prolaznosti. Rečju, segment vremena koje je namah stalo. U njegovim slikama se vreme oseća i prepoznaje. U njima se viđeno i zapaženo prožima i sliva u jedinstvo optičkog prikaza, zapravo, uznosi se ka metafizičkom beskraju.
Bojeni registar na radovima Lasla Kolara je, shodno motivu, sveden na suzdržane kolorističke odnose. Odgovarajuću podlogu prekriva pigmentima, dok ih na pojedinim mestima utrljava i integriše sa površinom na kojoj se odvija sadržaj dela. Svetlost nije primarna na njegovoj paleti. U pitanju su hladni odnosi slikanih polja, počev od dubokih tamnih do, ne odveć naglašenih, svetlih nijansi. Nema upliva akcenata, koji bi poremitili mir skladno uspostavljene celine. Postoje samo tonovi, koji se razlažu u beskrajnu skalu osetljivo sučeljenih dodira, prelaza i tome složenih prožimanja u domenu raznoliko iznađenih supstanci. Kako bilo tek, njegovi radovi, iako prigušene tišine, sačinjenih od tamnih i nešto svetlijih polja, zrače oduhovljenim, unutrašnjim, krajnje latentnim, gotovo neuhvatljivim sledom suptilnih konstanti.
Iako slikanje pejzaža zahteva izvestan oprez, Kolar uspeva da nam ga svetlošću i bojom približi, štaviše, da nas uvuče u njegove tajnovite prostore. U tom pogledu on neguje osoben pristup u odnosu na inspirativni motiv, zapravo, gleda ga iz posebne vizure koja je malo znana, gotovo nepoznata u domaćem slikarstvu.
Kolar je uspeo da u tim relacijama uspostavi samosvojan pogled na svet i, dabome, svoje stvaralačko umeće zaodene osobenim poetičkim kodom, koga uzdiže do teško dokučivih, duhovnih nivoa.
(Zdravko Vučinić)
LASLO KOLAR – BIOGRAFIJA
Rođen je 1949. godine u Bajši. Imao 18 samostalnih izložbi i mnogobrojne grupne izložbe u zemlji i inostranstvu. Učesnik je mnogobrojnih likovnih kolonija u Srbiji i međunarodnih likovnih kolonija. Osnivač je i dugogodišnji organizator međunarodnih likovnih kolonija u Krivaji, Bajši i Bačkoj Topoli. Član je ULUS-a. Živi i radi u Beogradu.
SAMOSTALNE IZLOŽBE:
2003. – Zemun, Galerija Doma vazduhoplovstva
– Bačka Topola, ART GALLERY
– Beograd, DP Đuro Salaj
2004. – Beograd, NU Božidar Adžija
– Beograd, NU Braća Stamenković
– Senteš, Mađarska, Galerija Kulturnog centra
– Baja, Mađarska, Galerija nacionalnosti
2005. – Bačka Topola, ART GALLERY
– Sombor, Galerija Kulturnog centra Laza Kostić
2007. – Bačka Topola, ART GALLERY
2008. – Zemun, Galerija IKAR
– Zlatibor, Galerija Čigota
– Senteš, Mađarska, Galerija Kulturnog centra
2010. – Bajša, Galerija
– Beograd, Galerija OSTRVO, NU Božidar Adžija
2012. – Ruma, Galerija Kulturnog centra
– Senteš, Mađarska, Galerija Kulturnog centra
2013. – Kelebija, Mađarska, Galerija Kulturnog centra
Komentari
Mozda se javiti
Ostavi komentar