Tribina „Ante Godina – teror ustaške emigracije pre Drugog svetskog rata“ održana je u petak 31. januara u klubu „Tribina mladih“ Kulturnog centra Novog Sada. Autor i predavač bio je msr Ognjen Karanović, istoričar.
Karanović je podsetio da je proteklih meseci poraslo interesovanje najširih slojeva javnosti za pojedine ličnosti iz ustaško-emigracionog pokreta. Nažalost, rekao je u nastavku Karanović, u pojedinim medijima oni su prikazani kao svojevrsni junaci, doduše negativni, ali ipak, bez potrebnog kritičkog otklona prema njihovoj istorijskoj ulozi.
Reč je o Anti Godini i njegovoj supruzi Stani koji su bili visoki funkcioneri ustaškog pokreta, posebno u periodu Drugog svetskog rata, a pre toga i aktivisti ustaškog pokreta u emigraciji. Na prostorima NDH, ustaške nacističko-fašističke tvorevine u Drugom svetskom ratu, vladalo je nezapamćeno kolektivno ludilo koje je rezultiralo strahovitim genocidom nad srpskim, jevrejskim, romskim narodom i svima koji se nisu slagali sa tom ideologijom.
Ustaški pokret nastao je iz krila Hrvatske stranke prava krajem 20-ih godina. To krilo HSP baštinilo je ideologiju Ante Starčevića koga današnja Hrvatska priznaje za oca svoje domovine. Početkom 1934. godine u okolini Skoplja radila je prava mala fabrika koja je prerađivala sirovi opijum koji je stizao preko tajnog prelaza na grčko-jugoslovenskoj granici. Iz Skoplja je prečišćeni morfijum prebacivan dalje, ka lukama na Jadranu, u ogromnim količinama, koje su bile basnoslovne vrednosti. Nabrajajući imena vođa švercerskog klana, spomenut je i Ante Godina, neposredni Pavelićev saradnik.
Za Godinu se znalo da je rođen 1899. godine u Istri, da mu je otac bio Slovenac, a majka Hrvatica, te da je 1912. otišao u Ameriku gde je počeo saradnju sa ustašama. U Italiju je stigao 1931. godine i vrlo brzo postao ustaški funkcioner u logorima.
Na saslušanju uhapšenog vlasnika fabrike za preradu sirovog opijuma u Skoplju izvučeno je njegovo priznanje da ta ogromna količina morfijuma zapravo odlazi u Čikago. Morfijum je prihvatan na dva punkta blizu jugoslovenske granice u Italiji, a šef tih „račvi“ bio je Godina, koji je vremenom postao treći čovek Glavnog ustaškog stana, odmah posle Pavelića i Eugena Dida Kvaternika.
Godina, delegat ganga Al Kaponea, bio je poslat iz Amerike u Evropu da drži krijumčarski kanal preko Kraljevine Jugoslavije. Kapone i Godina bili su vrlo bliski, jer su im majke bile iz Rijeke i to je Godinu preporučilo da bude u najužem krugu telohranitelja Bigboja.
Pre hapšenja u oktobru 1931. Kapone shvata da se bliži kraj zabrane slobodne prodaje alkoholnih pića i čitavu svoju gangstersku organizaciju orijentiše na kocku, prostituciju i drogu. Zato šalje nekoliko poverenika svoga ganga u Evropu i Aziju. Šef skopskog punkta šverca droge, posle obećanja da će biti zaštićen od osvete čikaškog podzemlja, odaje jugoslovenskom obaveštajcu šifru za susret sa Godinom.
Godina je bio lojalan saradnik, obaveštavao je o gotovo svim planiranim akcijama protiv Jugoslavije. Sredinom septembra 1934. javio je i da se sprema atentat na kralja Aleksandra. Na sam dan atentata u Marselju, odnosno osam sati pre ubistva Aleksandra Karađorđevića, uputio je načelniku Milićeviću u Pariz otvoreni telegram sa imenima atentatora. U Pavelićevoj državi Ante Godina je postao šef tajne policije i brinuo o bezbednosti svog poglavnika.
O njegovoj sudbini posle rata postoje dve verzije: prva – da je završio u Argentini, gde je radio za policiju u Buenos Ajresu, i druga, da se sklonio kod svog gangsterskog prijatelja u Čikagu. Smatra se da je ova druga verovatnija.
Ostavi komentar