Tribina „Srpski nacionalni identitet – regionalna određenja“, održana je u petak 8. februara u klubu „Tribina mladih“ Kulturnog centra Novog Sada. Autor i predavač bio je prof. dr LJubiša Despotović.
Srpski narod ima prilično veliku teritorijalnu rasprostranjenost na području jugoistoka Evrope – od Stare Srbije, Kosova i Metohije, Kumanovske oblasti, pa do najsevernijih i najzapadnijih delova naše zemlje i bivše Jugoslavije. Upravo zbog toga srpski narod je poprimio i regionalna obeležja.
Najzanimljiviji je primer Bosne i Hercegovine gde je jedan isti srpski narod razvio dva prilično jaka regionalna identiteta. Jedan je hercegovački, a drugi je bosanski, i vrlo je zanimljivo da do Brozovog vremena BiH nije ni postojala kao država gotovo osam vekova. Početkom 12. veka poslednji put je bila država i nazivala se Krštena Srbija. Posle toga to su bile dve razjedinjene oblasti koje je kasnije okupirala turska imperija sve do Aneksije i Berlinskog kongresa. I danas u BiH postoje ta dva izražena identiteta.
Ti različiti identiteti, smatra Despotović, normalni su jer ljudi, naprosto, poprimaju karakteristike tla, kolektivnih uticaja, ranijih i novih civilizacija… Sličan primer je i u današnjoj Crnoj Gori gde, takođe, postoji jak regionalni identitet srpskog naroda.
– Međutim, umesto da ti identiteti posluže kao regionalno bogatstvo nacionalnog identiteta koji bi se zvao srpski, oni su poslužili za indukovanje procesa koji je prerastao u srbofobiju, a potom i u mržnju prema srpskom narodu – rekao je Despotović.
Autor je, potom, objasnio da se koreni srbofobije nalaze u rusofobiji, a obe fobije imaju korene u fobiji od pravoslavlja. Obe fobije, zanimljivo je, nastale su u vreme kada ni Rusa ni Srba nije bilo u državnom, političkom i identitetskom smislu u kakvom postoje u poslednjih sedam vekova.
Mehanizam na osnovu kojeg funkcioniše proces stvaranja fobija, koje se kasnije generišu u mržnju, počinje procesom dehumanizacije celog jednog naroda, jer je lako obračunati se u vojnom i medijskom smislu s nekim koga lišite ljudskih svojstava.
Posle dehumanizacije naredni korak je demonizacija, koja prema srpskom narodu traje do danas i svaki put se ponovo raspiruje u zavisnosti od potrebe politike. Treći mehanizam je personalizacija i ona se najčešće radi preko vladara.
– Čitava ujdurma nastala je od trenutka kada su Srbi u svojoj realnoj politici pokušali jasno da povlače poteze koji vode ka nacionalnom, teritorijalnom, državnom, pravnom, političkom, identitetskom, kulturnom i jezičkom objedinjavanju. Od tog trenutka Austrougarska, Vatikan, kasnije nacistička Nemačka, a potom Zapad na čelu sa Vašingtonom guraju ove procese do danas – zaključio je Despotović na kraju tribine.
Ostavi komentar