U okviru ciklusa Zelena debata, tribina „Suočavanje sa prošlošću – Slobodna država Kongo“, održana je u sredu 9. oktobra u klubu „Tribina mladih“ Kulturnog centra Novog Sada. Autor i moderator bio je Danilo Koprivica.
Trideset deveta Zelena debata je uvodna sesija mini serijala „Suočavanje sa prošlošću – iskustva demokratskih društava“. Na ovom predavanju bilo je reči o potresnom svedočanstvu iz velike afričke zemlje, gotovo sarkastično nazvane Slobodna država Kongo.
– Priča o ovoj državi Kongo počinje na tlu jedne od najvećih afričkih zemalja, jedne od najvećih afričkih reka Kongo i basena oko koga je formirano više država koje gravitiraju ka toj reci. Priča se vezuje za kralja Leopolda Drugog koji je bio strašan, ali, slučajno ili namerno, istorijski zaboravljen – kazao je autor u uvodnom delu svog predavanja.
Kongo je 76 puta prostranija država od Belgije i njenog glavnog grada Brisela, danas sedišta evropskih institucija, ali je danas daleko od interesovanja belgijskog društva koje u prošlosti nije odbijalo blagodeti kolonijalne eksploatacije. Kongo je bio, takoreći, privatni posed belgijskog kralja Leopolda Drugog.
U belgijskom narodu kralj je ostao upamćen kao graditelj. Bio je umeren i reformatorski nastrojen, neuspešno pokušavajući da nadjača parlament. Bio je sklon političkoj demagogiji i manipulaciji, što mu nije polazilo za rukom u sopstvenoj zemlji, ali jeste na međunarodnom planu.
Smatrao je da ne može postati ozbiljan politički vladar na evropskom tlu bez bogatstva kojeg nema u Evropi, nego u Aziji ili Africi. Godine 1886. osnovao je međunarodno udruženje za istraživanje i civilizovanje Afrike. On je sebi dodelio misiju da s tim udruženjem stanje u Africi (ropstvo, nehumani uslovi, paganska plemena koja nemaju veru) promeni nabolje. Kongo je 1885. godine, inače na Berlinskoj konferenciji, priznat i formiran kao slobodna država.
Belgijski kralj, čovek željan bogatstva i vlasti, po osnivanju svog udruženja je rekao: „Ne želim da rizikujem da izgubim šansu da za sebe osiguram parče veličanstvenog afričkog kolača.“ Angažovao je navodnog američkog istraživača koji je zapravo došao iz Velsa, uputio ga u Kongo i tako je otpočeo evropski juriš na Kongo. I Francuzi su tamo poslali svoje istraživače i nastaje tzv. Francuski Kongo.
Eksploatisane su slonovača i zlato, a zatim se prešlo na kaučuk, svet je tada „poludeo“ za gumom i zasecanjem drveta kaučuka stvaralo se novo bogatstvo. Stanovnici Konga, njih oko 20 miliona, bili su tada, zapravo, na prinudnom radu, a zemlja se pretvorila u brutalni radni logor. Tokom te „misije“ umrlo je između 6 i 10 miliona ljudi u Kongu. Tek 1960. godine ova država je uspela da ostvari svoju nezavisnost.
– Kralj Leopold, mada odgovoran za smrt miliona ljudi, i danas se u Belgiji spominje kao vladar i graditelj nacije i Brisela. To predstavlja kolektivno nacionalno potiskivanje sramne afričke epizode. Na istinu je 1998. godine američki publicista Adam Hoksčajld skrenuo pažnju svojim delom „Duh kralja Leopolda“. Na osnovu tog romana snimljen je 2006. dokumentarac koji je pokrenuo debatu u belgijskom društvu o duhovnom nasleđu najsurovijeg vlasnika afričke zemlje – zaključio je Koprivica.
Ostavi komentar