U evropskim razmerama, Vojvodina i Novi Sad se ističu kao jedinstven primer višejezičnosti i autohtone multikulturalnosti.
Možemo da se ponosimo time što prava koja su drugde rezervisana za većinske narode, kod nas omogućuju manjinskim zajednicama da očuvaju svoj jezik i kulturu.
Evidentno je, međutim, da se ne možemo dičiti time što je ćirilica, kao nosilac srpske kulture, umnogome potisnuta s javnih natpisa u centru Novog Sada.
To nas podseća da svaka kultura – bez obzira na to da li je manjinska ili većinska – živi samo dok se čuva.
Naspram ostalih kultura u Novom Sadu, srpska je jedinstvena po tome što obitava u matičnoj državi, pa i matičnom gradu.
Odgovornost za njeno čuvanje i negovanje neće preuzeti niko drugi ako je ne nosimo mi sami, a pre svega naše ustanove kulture.
Stoga, u skladu sa Ustavom, Zakonom i Statutom, postavljam ćirilički natpis na Kulturni centar Novog Sada.
Treba naglasiti da se promocija novog vizuelnog identiteta događa 225 godina nakon rođenja Vuka Karadžića i 151 godinu od kada se Svetozar Miletić izborio da srpski postane zvanični jezik Novog Sada.
U Novom Sadu, 17.12.2012.
v. d. direktora Kulturnog centra Novog Sada, Novi Sad
dr Andrej Fajgelj
Ostavi komentar