Izložba Đorđa Đorđevića biće otvorena u pondeljak 3. juna u Likovnom salonu Kulturnog centra Novog Sada i moći će da se pogleda do 1. jula.
O OSETLJIVOSTI
O POMIRLJIVOSTI
O UZDRŽANOSTI
„Svest o trenu u kome živimo se na neki način neminovno pretače u sliku. Ona je odraz promišljanja, doživljavanja i tumačenja svakodnevnice. Reč je uvek o problemu ljudskosti, o čoveku, njegovom unutrašnjem biću koje je u neprestanoj borbi razumevanja sebe i svoje okoline, gubljenja i ponovnog pronalaženja, o potrebi i svesti da se ne smemo predavati svetu u kome živimo, o suprotstavljanju svakom zaboravu ustaljenih vrednosti, o negiranju i odbacivanju duhovnih vrednosti koje nam SVET nameće. To su iskustva koja se međusobno stapaju i kroz koja se menjamo, nekada uzrastemo, nekada padnemo. Ali ako uvek postoji zapitanost, mi ćemo ići napred.
Kako se podizati na putu između tame i svetlosti, kako se lišiti nepotrebnog tereta, kako olakšati. Jedan je uspon, ali kako se njime kretati? Kako ne pogrešiti? Kako radovati i sebe i druge? Eto teme i samim tim refleksije na sliku.
Ovo nisu slike koje odražavaju našu realističnu egzistenciju, već sam u promišljanjima kako se iz nje izvući, prevazići, odbraniti se, uzvisiti se.”
Stamatis Skliris
„Savremena umetnost, pokazujući nihilizam i ništavilo savremene filozofije života, nosi u sebi opasnost da čoveka veže za to ništavilo, ne dajući mu izlaz iz smrti i truležnosti. Ta umetnost propadanja nudi savremenom čoveku sliku jedne egzistencije koja je realistična i koja mu može pomoći u slučaju rata, ali, u principu, savremena umetnost ne gradi taj most koji vodi ka eshatološkom, večnom postojanju. U svakoj oblasti umetničkog stvaranja postoji težnja za večnošću, ali u konačnom ishodu najčešće ne biva izražena. Smisao pravoslavne ikone i crkvenog slikarstva nalazi se u činjenici što uspeva da preobrazi vreme i prostor u večnost.
Zagledan u takvo slikarstvo, pokušavam da idem svojim putem. Polazište je transcedentni doživljaj života, religioznost kao uvek sveprisutna, zapitanost o zajedničkom dubinskom fundusu u kome se nazire prevazilaženje i vremena i prostora. I kroz slikarstvo biti NA PUTU koji je usmeren ka neizrecivom, ka onome što se ne može protumačiti, a privlači.
Prepoznajem želju da zamislim, vidim i doživim onaj neprikosnoveni trud različitih individualnosti koje teže celini, jednom jedinstvenom energetskom polju koje nudi stabilnost, čvrstinu, kompaktnost, sigurnost i utehu. Jer jedna samostalna egzistencijalna celina kroz svoju ispotenciranu individualnost isijava energiju i brzo se gasi u sopstvenoj zalutanosti, besmislu, u samostalnosti kao nezdravom egoizmu. Samo u zajednici postiže cilj. Zato mora da stiša svoje dinamičke vibracije, da prepozna sopstvene demone, da se prilagodi. Za to je potrebna odluka, rešenost, kontrola sopstvenog dinamizma, buđenje svesti, poniranje u dubinski prostor tame. Rezultat je naslućivanje smisla i dosegnuta radost. To je put.
Takva razmišljanja se transponuju u svet likovnosti. Osnov slike jeste samostalna četvorougaona površina, jedna monada, energetska kompaktnost, koja teži udruživanju sa drugima. Takve dinamičke dvodimenzionalne površine se stapaju u celinu. One čine potku za gradnju sveopšte kompaktnosti i čvrstine. Ne želim sliku fluidnu i dopadljivu. Koliko god da ima improvizacije i negovane slučajnosti, ovim slikama je potrebna krutost, „težina disanja“, težak međusobni dogovor, nametnuto uklapanje bez pristanka, da bi se zadržao ram intelektualne i ram duhovne budnosti.
U likovnom smislu interesuje me slika koja nosi energetski zaplet, promišljenost i višeslojnost, ali da u svojoj artikulaciji vodi atmosferi smirenosti, aktivnoj, samosvesnoj i samodovoljnoj. Psihološki postoji potreba, žudnja i stremljenje da zakoračim u nešto drugačije od onoga što već jeste.”
Đorđe Đorđević
Đorđe Đorđević rođen je 1949. godine u Beogradu. Diplomirao je na Accademia di Belle Arti di Brera u Milanu u Italiji 1972. godine. U periodu od 1974. do 1976. godine bavi se dizajnom tekstila za kožarsko-tekstilni kombinat „Viteks“ u Visokom, kod Sarajeva. Član je ULUS-a od 1981. godine, a 1982. dobija status slobodnog umetnika. Živi i radi u Beogradu.
Samostalno izlaže od 1971. godine, kolektivno od 1978. godine.
- Milano, Italija, Galerija Parino
- Milano, Italija, Galerija Parino
- Sombor, Salon likovne jeseni
- Apatin, Mala galerija kulturnog centra
- Beograd, Galerija Grafički kolektiv
- Motovun, Istra, Gradisol, Motovunski susreti
- Beograd, Likovna galerija Kulturnog centra, Akt danas
- Kan, Francuska, 5. Recontre des Artistes Contemporains
- 1989. Kan, Francuska, 7. Recontre des Artistes Contemporains
- Beograd, Galerija Kolarčevog narodnog univerziteta
- Niš, Galerija savremene umetnosti
- Beograd, Likovna galerija Kulturnog centra
- Beograd, Muzej primenjene umetnosti, Savremena pravoslavna srpska umetnost
- Kragujevac, Mali likovni salon – Narodni muzej
- Čačak, Likovni salon Doma kulture
- Beograd, Galerija ULUS
- Milano, Italija, Galleria d’Arte 2000, Sguardi sulla citta
- Velika Plana, Dom omladine
- Kotor, Galerija kulturnog centra i Galerija Stari grad
- Casino di Velden, Austrija
- Sistiana, Italija
- Kragujevac, Gradska galerija Mostovi Balkana
- Grožnjan, Istra, Galerija Fonticus
- Beograd, Prodajna galerija Beograd
Beograd, Oktobarski salon 1981, 1983, 1985, 1989, 1990, 1991, 1992, 1995, 1997.
Beograd, Prolećna i Jesenja izložba ULUS-a od 1982. do 1998.
Gornji Milanovac, 17. Međunarodni bijenale umetnosti minijature 2024.
Ostavi komentar